Imágenes de páginas
PDF
EPUB

quarto, Hungarici et Bohemici vero etiam decimo sexto. Carolus m. p. Eugenius a Sabaudia m. p.

Ad mandatum sacrae caesareae regiaeque catholicae maiestatis proprium. Ferdinandus Josephus de Rechcronn manu propria. Sigillum pendens e sericeo filo nigri et flavi coloris.

Autographum in archivio civitatis Segniensis sub nro. XXVII.

II.

Vita e valorose azzioni del conte general Stanislao Domazettovich, e de conti Tadia, Lazzaro, e Marco suoi fratelli.1

Nacquero li conti Stanislao, Tadia, Lazzaro, e Marco, fratelli Domazettovich nobili originarj del bellicoso regno di Bossina, d'una delle principali, e nobilissime famiglie di quello stato, li di cui antenati, e gloriosi maggiori avevano occupate, e gloriosamente sostenute le primarie cariche in quel regno tanto nel militare quanto nel politico con sommo incremento e vantaggio di quella corona. II conte Stanislao fratello maggiore ereditato avendo col sangue da questi il proprio valore, e condotta, dandosi alla nobil professione dell' armi, fece spiccare fino dalla propria fanciulezza il proprio valore, e condotta, tantoche asceso essendo di carico in carico, fù freggiato col posto di collonello da Steffano primo rè di Bossina, ed in tal figura avendo esso conte Stanislao con soli due milla uomini rotto una grossa partita de' Turchi à confini dell' Ercegovina comandati da Osman Passà con la morte di mille e cinque cento

Porodica Domazetovića potiče iz Bosne. Poslije osvojenja iste pokrajine po turskom sultanu Muhamedu II. godine 1463. preseli se ona sa 47 drugih bosanskih porodica, medju kojimi su bile i glasovite starodavne obitelji Daničića, Radojevića i Antulovića, u Senj, koji je tada bio jedan od najznamenitijih trgovačkih gradova hrvatskoga Primorja. Nezgode, koje su za vrieme turskih ratova dosta puta zadesile ovaj po svom položaju veoma važan grad, bile su uzrokom, što nam se nisu sačuvale nikakove uspomene od ove porodice. Godine 1724. podieli joj car Karlo VI. poradi velikih zasluga stečenih u miru i ratu, poveljom izdanom u Beču dne 21. listopada, ugarsko-hrvatsko plemstvo. Grb joj prikazuje u nepravilnu štitu dva osovljena okrunjena lava, koji drže modru jabuku u koju je udešen žut krst- prednjimi šapami. Na štitu stoji otvorena vojnička kaciga, na njoj kraljevska kruna, iz koje niče orolav (Greif) razvijenih krila. Sa vrha kacige pa do dna štita obavija ga sa obadvie strane iz nutra modar a i vana crven zavoj. Porodica žive još i sad u Senju, i u nje nalazi se ovaj u drugoj polovici XVIII. vieka na pergamentu pisani rukopis. Tekst je ovdje štampan vjerno sa svimi osebinami ne samo jezika nego i pravopisa, samo sam velika pismena, gdje jim nije mjesta, zamienio malimi.

1

uomini, e schiavitù di altri cinque cento nemici, fù perciò per tal valorosa sua azzione l'anno 1376. sublimato esso collonello conte Stanislao Domazettovich al posto di generale, sortendoli ne primordij del conferitoli generalato con dieci milla uomini di batter un altro corpo de' Turchi comandato da Ali Passà commandante Tagliati a pezzi vicino alla fortezza di Calat alli confinj della Servia, per la qual prodezza dello stesso general Stanislao sparsasi la fama del di lui valore anco ne regni confinanti, in tempo che lo stesso anno 1376. il surifferitto Steffano rè di Bossina si portò in Ungaria à visitare quel proprio parente rè Lodovico, condotto avendo egli seco il surifferito general Stanislao lo stesso Lodovico rè Ungaro fece tanto appresso il rè Steffano, che l'obligo glielo lasciare al di lui servizio; rimas-essendo cosi in tal' incontro in Ungaria lo stesso general Stanislao, e benchè con molto rincrescimento dello stesso rè Steffano, vedendo privare di tanto considerabile personaggio, e valoroso condottiere, essendo già costume in quelli trà li potentati amici concedersi uno all' altro quelli cospicui personaggi, che bramavano avere, e ritenere al proprio servizio. Doppo tal passaggio di esso generale Stanislao al servizio Ungaro rese dè riguardevoli vantaggi à quella corona, che rimase in breve priva di tanto bravo generale; giacchè rotta avendo una partita Ottomana comandata da Aslan Bassà sotto Belgrado l'anno 1381. ed inseguendo il nemico feritoli sotto il cavallo, e circondato da numerosi nemici, non potendosi egli per la ferita del cavallo più maneggiare, ne con prestezza esser soccorso dagl' Ungari rimase esso generale morto con molte ferite, ucciso però avendo d'intorno à se parecchi nemici, avendo anco il contento gl' Ungari sopragiunti di salvare e ricuperare il di lui corpo, acciò non gli fosse tagliata la testa dagl' Ottomani, la di cui perdita fù di tanta afflizione, e ramarico alla corte reale, ed al tutto il regno, non solo Ungaro, mà ancor patrio suo di Bossina, che per molto tempo fù compianto dall' universale, quasi famiglia, che abbia perso l'unico suo padre, e sostenitore.

Il conte Tadia fratello dello stesso general Stanislao posto essendosi al servizio del proprio Sovrano Steffano primo rè di Bossina ascese ancor questo per comandante, prestando in ogni occasione, che se gli presentò, un riguardevole servizio, che lo fece molto riguardevole nella corte, ed amato da tutta l' altra nobiltà di Bossina e dal popolo. Il conte Lazzaro terzo fratello seppe con li proprj meriti, riguardevoli azioni, e mattura condotta affecionarsi tanto la corte tutta, e la stessa persona di Steffano primo suo rè e sovrano, che del 1382. fece una donazione allo stesso conte Lazzaro Domazetovich, e suoi fratelli di un forte castello con tutte le sue adjacenze, posto sopra Narenta, solevando essi fratelli conti Domazetovich al posto de' primi, e più considerabili baroni della sua corona, per la qual donazione di un vasto feudo, e paese arrivaronno detti fratelli a posseder molte ricchezze, che nell' incontro quallorlo stesso rè fece acquisto di Cattaro, ed altri luoghi nell' Ercegovina avendo bisogno di denaro essa corona in tale spedizione detti fratelli conti Doma

zetovich gli prestarono molte summe di danaro, e nel passaggio dell' esercito Bosnese sopra li loro feudi lo refficiarono notabilmente, lo aumentarono, e rinforzarono di soldatesca, e vi unirono in tal spedizione di Cattaro le proprie persone, che furono molto proffittevoli, perche tal spedizione, come segui sortisce tal un buon fine. Il quarto di detti fratelli conti Domazetovich detto Marco dalla propria gioventù datosi essendo tutto all' acquisto delle scienze, fece tanto proffitto nelle virtù, che arrivò ad esser supremo cancelliere della corte, e corona, amirato da tutti essendo, per le singolari di lui dotti e per tal cagione anco estimato, ed amato dal rè, che volse premiarlo unitamente agli altri fratelli con la baronia, e feudo concesso gli del sopradetto castello, e vasta, ed amena sua giurisdizione. Questo è quanto in succinto viene descritto delle azioni, e qualità rimarcabili de surifferiti conti fratelli acciò gli loro discendenti, e posteri abbiamo uno spechio, ed incentivo da imitare per ascendere ancor' essi all'apice della gloria à norma dè loro gloriosi, e strenui maggiori sopradetti.

Nekoliko južnih Sloviena zapisanih od 1478 do 1520 godine u bratštinu sv. Duha u Rimu.

Predano u sjednici filologičko-historičkoga razreda dne 17. listopada 1883. PRIOBĆIO DOP. ČLAN DR. IVAN ČRNČIĆ.

Negda po tom i tom Niemcu doznah, da je u pismih Svetoga Duha bolnice ovdje u Rimu, ter u gradu Lavovcu spomena mnogomu Slovjeninu, pak pomislih, da su to možda oni Slovjeni, za koje sam, ter po vjerovanih dokazih, znao da su u tom Lavovcu imali nekakovo družtvo („Societas confallonorum Sclavorum") prije nego im je papa Mikula V. 1453. godine darovao ovo mjesto, gdje smo mi sada. Pak zimus, hoteć to razvidjeti, zamolih koga je trebalo, da me puste tamo čitat ta pisma. I pustiše me nekako. Pak što je god tu do tada pisano, to sam sve, i držim da u jedno jutro pročitao. No nisam, na žalost našao u tih pismih spomena ni tim ni drugim Slovjenom.

I već hotijah praznoruk otići, pak tu nekakov činovnik pokaza mi, a na tom mu liepa hvala, veliku i debelu knjigu, do pet stotin listova, ter od žive harte iliti kviera, rekši, da to je Sveto-Duška bratština; da totu je i papa zapisanih i careva i kraljeva i knezova (a mogaše reći: i banova!) i svakakovih ljudî, ter i krvnika; i da je na toj knjizi bilo i srebra i zlata, ali da su to Burbonovi vojnici plienjači, ono 1527. godine, izskubli. Pak mi, čudeć se, i pokaza, po postavljenih tote znacih, gdje su i ti sramotni ljudi zapisani; kako da nebi i ovakovi i onakovi potribovali Božjega praštanja . . . No, je li tu, kakovih takovih Slovjena, za to sam ja najveć mario, pak zapitah toga činovnika, da je li tu knjigu kada čitao taj i taj Niemac; a kada mi je odgovorio, da jest, odsudih, da u njoj tih mora biti, pak da mi valja, ako i u više dana, ili bolje jutara, pročitati. Ter još toga istoga jutra spoznah, da sam pravo odsudio!

Da je ta knjiga za bratovštinu, kažu evo ove rieči na pročelu joj: „In nomine patris et filii et spiritus sancti. Incipit liber fraternitatis Sancti Spiritus et Sancte Marie in Saxia de Urbe." Zato je po azbuci razdieljena.

1 Ta bolnica je sazidana blizu nekadanjega Saskoga gostinjca, pak zato ju tako zovu. Nibby: Itinerario di Roma.

A tu bratovštinu je papa Evgenij IV. tako i tako zastavio, dav joj tu i tu duhovnu korist; a pak Sisto IV. lje potvrdio, dav joj još više milosti. A to njihova pisma totu kažu, Evgenijevo na pričelu a Sistovo dalje.

Pak 1446. godine poče se zapisivati i mužko i žensko, i mlado i staro, ter po azbuci a po krstnom imenu: tada nije svatko imao pridjevka, pak valja da zato. Pak, kako tada sviet bijaše na Božju, negda ovoliko, negda onoliko, a brže da najveć u svetom 1500 ljetu, zapisalo ih se nekoliko tisuć, i to ne samo Rimljana i drugih Talijana, nego i Francuza, i Španjolaca, i Niemaca, i Jingleza, i Ugara, pak, hvala Bogu, i Sloviena, ter i južnih i sjevernih. Pak, ako i nije se svaki taj „brat“ sâm zapisao, zašto koji ter koji nebijaše ni u Rimu, a mnogi nije umio pisati; i tako držim, da u malo kojoj knjizi je toliko različna, i to samo latinskoga pisma, koliko u toj. Tote je vidjeti, da je ne samo svaka ruka, a za to bi imao mariti tko našoj glagolici sudi, nekoliko po svoju pisala, nego i svaki narod. Ako bi Južni Slovjeni bili pisali kako su Inglezi, ja njih nebih bio pročitao ni u trideset jutara, a kamoli u sedam, u koliko sam tu knjigu pregledao i te Slovjene iz nje, ter onako po azbuci i vjerno izpisao; no nisam, a toga mi je žao, Kranjaca, ni Korušaca, ni Štajeraca, a i tih je nekoliko u njoj.

Pak te tako izpisane Slovjene potle razredih po godinah, kada je koji zapisan, i to od 1478. do 1520., i razlučih brojem, uzam negdje po jednoga, negdje po više njih, onako kako su u matici; i još negdje ovo razjasnih, negdje ono: a sve to, da čitaocu bude manje truda a više koristi. Jer ja sudim, da je vriedno ovo dati na svjetlo. Što je u ono četrdeset godina do dvie stotine pobožnih Južnih Sloviena, ter mnogo svećenika a malo da ne iz svakoga kraja bilo u Rimu, to držim da je ne samo njim samim koristilo, nego, voljakoliko, i drugim za vjeru, za pobožnost, za nauk, za književnost, za umjetnost, za prosvjetu! Da nisu ovi bili u Rimu, možda nebi bilo ondje liepe crkve, a ondje krasnih dvorova, a ondje divna gradca samo ako toga nije prokleti Turčin porušio. Po ovom će i duhovna povjest puno toga dobiti i svjetovna, i jošte zemljopis, i nekoja plemena.

[ocr errors][merged small][merged small][merged small]

una cum

1) 31. martij. Ego Petrus archipresb. Modrusien . . . una nobili viro Paulo Zubich de dicto loco.

2) 3. junii. Katarina filia dni Pagonis de Deonesio Ottocen(sis) dioc(esis), que posita fuit in libro hoc de speciali et expressa gratia s. d. pape, rogatu Rmi dni preceptoris.1

1 Ovako se je zvao (a po talijansku: Commendatore) poglavar tomu zavodu.

« AnteriorContinuar »