85) 21. maij. Paulus bacchalarius cum fratre suo Gregorio Paulicz de Hrastovicza,2 dioc. Zagrabien. 86. 7. jun. Thomas Suecz, et uxor sua cum filiis et filiabus, Zagrabien. dioc. 87) 7. jun. Donus (sic) Arsenius ordinis s. Benedicti Rausine (sic) dioc. 88) 7. jun. Nicoletta uxor Boschi Zaconouich Rausine dioc. 89) 21. jun. Paulus Vida cum uxore Dorothea et filijs, Jadrien. dioc. 90. 24. jun. Michael Mulner cum uxore sua Scolastica, et filius eiusdem Marcus plato(?), dioc. Sermien. 91) 30. octob. Ladislaus Bogopanacz de Posegha, et uxor Lucia, filia Dorothea, Thomas, Margarita, et Nicholaus, et uxor Katarina. 92) (?) (?) Franzina Rochouicha Zagrabien. dioc. 3 93) 30 octob. Filippus de Iuanicz cum uxore Elena, et sororibus Margarita et Elena. 94) 30. octob Filippus de Nouo de Sclauonia, presbiter, cum sorore Ursula et Katarina. 95) 30. octob. Filippus Matuselouich Quinqueecclesien. dioc. cum sorore Elena, cum filijs Marcho et Georgio, et filiabus Stana et Elena. 96) 30. octob. Ambrosius et Elena uxor com filiis Emerico, Sebastiano, Johanne, et Petro, cum Agatha uxore dicti Emerici, dioc. Zagrabien. 97) 30. octob. De Sclauonia, Zagrabien. dioc.: Michael et Mathias eius frater, et uxor Elisabet, et uxor Mathie; Martinus Gicchus cum uxore sua Elena, et fratre Johanne, ac filio Martino, et filia Elisabeta, et Katarina Dorothea. 98) 30. decem. Albertus presbiter de prioratu Auranie. 1502. 99) 16. mar. Sigismundus Junii Gregorij, et Jelussa relicta quondam Junij de Georgio, ragusinen. dioc. 1504. 100) 5. jun. Petrus Matheus Pripcich presbiter ragusinen. dioc. 1513. 101) 5. jun. Elias Allegretti de Ragusa. 1 Brže da: baccalaureus. 2 V. 41. 3 Valjada: Rokovička. Kako Kukuljevićevi Pov. Spomenici na 165. i na 179. str. kažu, "pop Filip" 1496. i 1499. godine bijaše kapelanom u Vinodolskom Novom, pak po tom sudim, da je ovo onaj Novi. I nedodija mi „Sclavonia“, kako ni pod 97, ni pod 102, ni pod 103, ni pod 104, ni pod 107, ni pod 108, ni pod 109, jer ova kaže jezik, a ne državu; tu kaže „Corvatia" pod 106 i pod 111, i „Dalmatino“, „Dalmatini“ pod 105, i pod 112. Ovi za Svetojerolimske "Ilirce" ili još nisu bili doznali, ili nisu marili za njih. 1520. 102) 29. maij. Matalena (sic) de Sibinico Sclauona. 105) 1. jun. Matalena Iacobi Dalmatina de Zara (sic). 110) 3. jun. Dominus Jouannes comes de Cerbauia.* 112) 20. jul. Michael Caulich, et Michael Babongig, laici Dalmatini. 1 Sriem? ili Strmec, kako zovu pet sela u zagrebskoj biskupiji? 3 i na 109; no ja neznam za to mjesto. Nije li mjesto „Narti", Nart? 8 Cres. → Držim da: Corbavia. Izvodi za jugoslavensku poviest iz dnevnika Marina ml. Sanuda za g. 1526—1533. UREDIO DR. FR. RAČKI. Za društvo jugoslavenske poviesti i starina bio je pokojni Josip Valentinelli, čuvar knjižnice sv. Marka u Mletcih, izpisao iz dnevnika Marina ml. Sanuda podatke tičuće se suvremenih dogadjaja na slavenskom jugu. Od LVIII knjiga Sanudova dnevnika pocrpao je XLVI knjiga, koje sadržavaju dobu od god. 1496 do 7 ožujka 1528. Ovi izvodi izdani su u knj. V, VI, VIII i XII društvenoga arkiva, te obuhvaćaju do 50 tiskanih araka. Koliko i je ovo izdanje podmirilo prvu potrebu, koju je naša historiografija osjećala, da joj se otvori ono za poviest rečene dobe preobilno vrelo, te mu se s toga gledišta ne može uzkratiti priznanje toliko se je odmah opazilo, da je ono izdanje i nesavršeno i nepodpuno. To se je osobito potvrdilo, kada se je stalo naše izdanje sravnjivati s drugimi, koja su postupice izlazila; kada se je imenito prispodobilo sa sličnimi izvodi Fr. Firnhabera, Wenczela i Jászaya. Tada se je opazilo, da je Valentinelli izpustio mnoge izvode jednako važne za historiju hrvatsku koliko i za ugarsku. Ovo je na prvi mah palo u oči i meni prispodobivšemu sve ove izvode. Koliko je Valentinellievo izdanje nepodpuno i nesavršeno, osjećao je osobito pokojni naš prijatelj akademik prof. M. Mesić, kada je u svojih obširnih studijah hrvatske poviesti koncem XV i prve polovine XVI vieka upućen bio na dnevnik M. Sanuda. Kako je u porabi povjestnih izvora sdušan bio, nije mogao svomu osjećaju odoliti, a da glavom ne izpita sam rukopis; u koju je svrhu opetovano pohodio i Beč, gdje se priepis, i Mletke, gdje se matica Sanudova dnevnika nalazi. Mesić je uzeo za temelj svomu izpitivanju izdanje u arkivu, imenito počam od god. 1517 u VIII knjizi, jer mu je Sanudov dnevnik one dobe potrebit bio za historička studija. Prispodabljajući izdanje što s bečkim prepisom što s mletačkom maticom našao je, da je izdanje što neizpravno, što nepodpuno, tè je neizpravnosti olovkom u izdanju pobilježio; a čega nije bilo u izdanju, to je prepisao na praznih listovih u izdanje ušitih. Jedno se i drugo vidi u onom STARINE XV. 12 iztisku arkiva", koj se je u ostavini pokojnikovoj našao, i koj sada pred menom leži. Ovako izpravljeno i popunjeno izdanje upotriebio je pokojnik za svoja iztraživanja hrvatske poviesti XVI stoljeća do muhačke bitke, koju je u „Radu" objelodanio. One pako izvode do 29 rujna 1526 god., kojih nije našao u „arkivu" a koje je prepisao, priobčio je u „Starinah" knj. V pod naslovom: Gradja mojih razprava u „Radu“, o čem sam veli ovako: „Priobćujem (osim listina) još samo nješto izvadaka iz Sanudovih diara, da se tim putem što izpravi što pako znatno i bitno popuni izdanje istih diara u arkivu". Ali kako se vidi iz spomenutih bilježaka u onom iztisku, Mesić nije u „Starinah" priobćio sve dopunjke već samo znamenitije, dočim je ostale upotriebio kod svojih razprava. Prema tomu valja izdanje u „arkivu“ do konca rujna 1526 god. (VIII, 243) popuniti s Mesićevimi izvodi u „Starinah" knj. V. Ali Mesić pošao je dalje; a da mu radnja ide brže od ruke, dobavio si je od ostavštine pok. Valentinellia priepis dnevnika, koj nastavlja ondje, gdje je u XII knj. arkiva prekinuto. Taj pako priepis je dvoji: veći, mladji i manji, stariji. Onaj veći priepis počima s 48 tomom, list. 14. Sanudova diaria, gdje se navodi pismo Žuana Baxadone iz Udine od 30 ožujka 1528 godine; a pošto Valentinellievo izdanje u XII knj. arkiva (str. 336) zaključuje sa 7 ožujkom, to postoji izmedju ovoga izdanja i onoga priepisa samo mala praznina. A i tu je prazninu sam Mesić izpunio. On je naime iz matice izpisao, što mu se do Valentinellieva priepisa činilo vriedno da se prepiše. Ali i ovi Mesićevi izvodi iz dnevnika od 7 do 30 ožujka 1528, kano i oni poslije 30 rujna 1526, koje je većim dielom priobćio u „Starinah", pak sve do 7 ožujka 1528, gdje prestaje Valentinellievo izdanje u arkivu, sastavljeni su tako, da su izpisani podpunoma samo oni, koji obuhvaćaju znamenite viesti o dnevnih dogodjajih, dočim se kod drugih navode samo važnija mjesta po rukopisu, a ostali sadržaj u kratko po hrvatski, što je za slične slučajeve navedeno u „Starinah" latinskim jezikom. I tako imal bismo ovdje ne amo Valentinellievo izdanje do 7 ožujka 1528 popunjeno i izpravjeno nego i produženo do kraja. Imali bismo dakle podpun diarij Sanudov u izvodih, koliko se tiču poviesti južnih Slavena, sve do god. 1533 uključivo t. j. imali bismo u izvodih i sliedeće knjige od XLVII do LVIII. Nu jesu li ti Valentinellievi priepisi i izvodi izpravniji i podpuniji od onih, koji su objelodanjeni u „arkivu“? Svaki imade pravo to upitati poslije onoga, što rekosmo o predjašnjih izvodih. Pokojni se je Mesić pobrinuo, da ti izvodi budu bolji i podpuniji. On je na ime god. 1877 mjeseca listopada sam u Mletcih sravnao Valentinellieve izvode s izvornim rukopisom, i to sve do l. 290 toma LVI; sravnjivanje pako ostatka toma LVI, za tim t. LVII i LVIII povjerio je pomoćniku u Marciani gr. Kamilu Soranzu. Sravnjivanje pako ovo nije se sastajalo samo u popravljanju priepisa nego i u popunjivanju t. j. u izpisivanju onih miesta Sanudova diaria, kojih nije bilo u Valentinellievu priepisu ni većem ni kraćem. So ranzo je taj posao obavio, kako se iz listova njegovih na Mesića vidi, od 28 listopada 1877 do početka god. 1878. Mesić bijaše nakanio izdati na svjetlo ove izvode; s toga da posao ide brže od ruke, bio je Soranzu na Valentinellievih priepisih naznačio zaporkom ona mjesta, kojih ne trieba mu prispodobiti; jer je mislio izpustiti ova mjesta. Ali Soranzo nije se toga držao, te je i ona mjesta prispodobio s izvorom. Ali ne bijaše sudjeno Mesiću, da izvede ovu nakanu svoju. God. 1878 je poboljevao više nego li prije, ljeti podje u Radegund, odkle se vrati sav satrven, te napokon preminu dne 5 prosinca. I tako su i ovi Mesićevi i Valentinellievi izvodi ležali u zaboravi. Već je Soranzo u listu od 26 siečnja 1878 javio bio Mesiću, da tri prepisača prepisuju u Marciani prve tri knjige Sanudova dnevnika za izdanje, koje sprema r. deputazione veneta di storia patria. Taj glas bijaše Mesiću po čudi, tè se je i on predbrojio na ovo izdanje i druge na to nukao. Ali ne doživi ni prvoga svezka, koji izadje na mladu godinu 1879. Uslied toga moglo se je kod nas poroditi pitanje: je da li je vriedno iznieti na svjetlo Mesićeve izvode, posto je počelo izlaziti u Mletcih cielo ogromno djelo M. Sanuda. Nakon poduljega razpravljanja najprije u prijateljskih krugovih književnih, onda u akademiji, našla ova je za dobro, da se djelo u arkivu započeto ipak nastavi. Razlog je sliedeći: Deputazione veneta odlučila je za sada iznieti na svjetlo samo prvih 12 knjiga Sanudova dnevnika, koje obuhvaćaju god. 1496-1511. Uz svu dobru volju i marljivost izdavatelja posao ide tako sporo, da je na 1 listopada t. g. nakon pet godina izašao 57 svezak, koji dopire do veljače 1511 godine. Izdavanje sliedećih knjiga, kako se čuje, nije zajamčeno; pak kada bi se nastavilo, triebalo bi do kraja još blizu 20 godina. Bi li dakle opravdano bilo, da gotovi Mesićevi izvodi čame u kutu a da poviest naša ostaje tako dugo lišena toli obilna za nju vrela za ono važno doba? da djelo kod nas započeto ostane negotovo uz onu neizvjestnost? A da se i drugdje tako misli, može nam služiti za primjer, što upravo sada oglasuje nakladna knjižara C. Brügela, da će izdati izvode iz diaria M Sanuda, odnoseće se na luterovu reformaciju za god. 1520-1532, koje je priredio G. M. Thomas. Kada je akademija zaključila, da se od ovršitelja oporuke, njezina člana kan. A. Vebera, nabave prepisi, na što on rado privoli; tè da se obielodane u zborniku „Starinah", povjeri ujedno meni redakciju i izdanje. Moj je dakle sada posao onaj, koj bi bio obavio pokojni Mesić, da je priredio izdavanje. A taj posao nije ni tako jednostavan ni tako lagahan. Ovdje bo ne teče rukopis redom, da se ga samo pročita, providi interpunkcijami i preda u štampu. Tuj imade ponajprije Mesićevih dopunjaka k izdanju u arkivu, onda njegovih izvoda iz knj. XLIII do XLVIII, 14; za tiem veći i manji priepis Valentinelliev sliedećih knjiga XLVIII poslije 1. 14 do LVIII uključivo, napokon Soranzovih dodataka k ovim knjigam. Tuj dakle |