naidjoh bo na sašitak od 48 listovah pisanih što u XV. što u XVI. vieku, koji je ne samo i glede pisma i glede oblika posvema sličan kaptolskoj crvenoj knjizi, nego se, što više, u njemu nalazi početak onih važnih fassionalnih izvadakah, koji se u ovom rubrum capitulare", nadostavljaju.

"

Po tom dakle bismo imali sada skoro podpun „rubrum capitulare" pisan do na 300 listovah in folio, o čijem sadržaju od potrebe jest koju progovoriti.

Iz bilježakah, koje se u tom sborniku nalaze, možemo vrlo lasno doznati dobu i kada je postao i kada je dospio, buduć da najstarija izprava počima godinom 1420, a najmladja bilježka potiče od g. 1573. započet je dakle u drugoj desetini XV. vieka, te obuhvaća dobu nešto više od pol drugoga vieka.

Sadržaj toga sbornika vrlo je raznolik, a i tako moralo je i biti prema dobi, u kojoj bijaše pisan, i koja se u njemu podpuno zrcali. Već početkom XIV. vieka počeli su se pojavljivati pojedini odpori kaptolskih podanika proti vlasteli, što radi desetine, što radi inih obveza i dužnostih, koje su imali spram kaptolu, koji su uslied pokreta na slavenskom jugu, sve drzovitiji postajali, i prisilili kaptol, koliko je moguće da im olahkoti podanički teret. Opet na drugoj strani nastale su težke razmirice medju kaptolom i gričko-zagrebačkom obćinom radi pobiranja mitnice i trga, kojim bijaše vaviek posliedica, nasilje, palež i krvoproliće. U samom takodjer kaptolu, sastavljenom iz ljudi raznih narodnosti i osjećaja i političkih nazora, zavladale su osobito u XV. vieku, kada su se borili različiti knezovi za ugarski i hrvatski priestol, domaće svadje i neprijateljstva, a to bijaše takodjor uzrokom, da je u svečenstvu popustila i stega crkvena; a napokon jošte svemu tomu pridružile su se i turske provale u naše zemlje.

Sa ovo nekoliko rieči ocrtasmo u kratko glavni sadržaj crvene knjige kaptola zagrebačkoga, no bud, ipak dozvoljeno i pobliže označiti što ona u sebi sadržaje.

Izprave i bilježke, koje se u toj crvenoj knjizi nalaze a potiču iz XV. vieka, odnose se što na unutarnju uredbu i život samoga kaptola, što opet na kaptol, kao vlastelina napram podanikom, pa s toga i govore one o službi božjoj, o dužnosti i obveza jednoga člana ovoga sbora napram drugomu, o zajedničkoj zaviernici proti napadačem na kaptolska prava, o stegi crkvenoj i o kaznah proti prestupnikom iste, o utvrdjivanju kaptola, o zajedničkom liečniku itd., dočim u drugoj strani sadržava naredbe i ustanove napram podanikom, a naročito sisačkim, topličkim i sesvetskim, kojim kao vlastelin podieljuje neke slobode iz stanovite obveze. Što sve evo tiskom priobćujem.

U ovoj crvenoj knjizi vrlo su važni jošte izvadci fassionalni iz XV. vieka vrhu trsjah u Bukovcu, Kašini, Markuševcu, Novoselcu, Stefanovcu, Popovcu, Topolovcu, Domkovcu, Trnavi, Blaguši i Vukovom dolu, koja su bila na kaptolskom zemljištu, no uživali su ih kao svojinu većinom gradjani zagrebački. Övi izvadci potekoše

uslied nagode medju kaptolom i obćinom gričko-zagrebačkom od g. 1339., gdje se obvezao kaptol, da gradjani slobodno uživaju trsja, koja su do sada uživali na kaptolskih posjedih, a naročito u Bukovcu, pa ako su izgubili izprave, koje se na te odnose, a znade li se, da su ih zakonito uživali, izdati će im kaptol nove. Ja ću ove izvadke, koji su u tom sborniku upisani na 16 listova, jer zadržavaju sami za sebe podpunu cjelinu, inom sgodom priobćiti i razbistriti.

"

Kako taj liber rubeus" ima vrlo važnih izprava i bilježaka za XV viek, to za XVI. glede toga vrlo oskudjeva, premda o tom vieku pune su dvie trećine toga sbornika. Odmah već početkom XVI. vieka, počimaju u tom sborniku „arendationes decimarum" i ,,divisiones" i teku podpunce do g, 1573., kada i taj rukopis dospieva. Ima doduše i tu nekoliko izpravah, ali te se odnese li na iznajmljenje desetine. Ni ovomu dielu toga sbornika nemožemo odkazati važnosti, dapače u njem nalazi se mnogo podatakah o nationalnoj ekonomiji, o novcu i njegovoj vriednosti, o odnošajih kaptola prema plemstvu itd.

"

Spomenuh jurve, da je od g. 1354. postojao u kaptolu sbornik zakona, na koj su se i svi novoimenovani kanonici zaklinjali, da će sve točno vršiti, što se u njemu nalazi, kao i to, da je tečajem vremena nastala u kaptolu potreba postojeće neke ustanove ili promieniti ili dokinuti, i da je tako nastao novi sbornik ili crvena kaptolska knjiga. U ovu knjigu tečajem XV. vieka upisivao je kaptol pojedine svoje zaključke, koji su imali obveznu moć, nu ipak taj liber rubeus" nebijaše uredjen poput sbornika zakona, s toga namislio bijaše kaptol, sabrati po njemu sve dobre i valjane ustanove, a njim pridati i one, koje su jur sabrane bile u knjizi prozvanoj album capitulare", pa pretresav ih zrielo sastaviti novi sbornik zakona. Da to učiniti uzmogne, umoli kaptol papu Innocenta VIII da im izvoli sve postojeće ustanove izpitati, promieniti, popraviti, a bude li potrebno i dokinuti, te stvoriti novi sbornik zakona. Pismom od 7. travnja 1487. odazvao se Innocent molbi kaptolskoj, i dozvolio mu, da u suglasju sa biskupom svojim promieni postojeće zakone i uvede nove. Pismo papino ovako glasi:

Innocencius episcopus servus servorum dei. Dilectis filiis capitulo zagrabiensi salutem et apostolicam benedictionem. Piis fidelium votis ex quibus animarum salutem et conscienciarum quietem prodire conspicimus libenter annuimus atque favoribus prosequimur oportunis. Sane pro parte vestra nobis nuper exhibita peticio continebat, quod si statuta ecclesie vestre zagrabiensis decursu iam annis centum quinquaginta vel circa edita et compilata, extunc postmodum minime immutata, ac temporum, personarum, rerumque condicionibus, mutatis oportunitatibus dicte ecclesie, pro magna parte minime deserviencia, quorum aliqua ii, qui in eadem ecclesia obtinent pro tempore dignitates, canonicatus et prebendas observare commode nequeunt, examinarentur, corrigerentur et si opus foret ex toto cassarentur et abolerentur et alia convenienda ede

rentur, ex inde profecto dicta ecclesia in spiritualibus et temporalibus susciperet incrementum et paci conscientiarum, dignitates, canonicatus et prebendas huiusmodi obtinencium, qui de illis observandis in eorum recepcione prestiterunt et prestant pro tempore corporale iuramentum, quia nonnulla ex eis servare omittunt, utpote ecclesie minus utilia et temporum conditioni contraria et adversantia, oportune consuleretur. Quare pro parte vestra nobis fuit humiliter supplicatum ut vos a iuramento per vos prestito super dictorum statutorum observatione absolvere et cum venerabili fratre nostro episcopo zagrabiensi omnia et singula statuta huiusmodi etiam iuramento et apostolica auctoritate confirmata examinare, corrigere, mutare, reformare et innovare ac totaliter cassare et alia personis, locis et temporibus accomoda edere libere et licite valeatis licentiam et facultatem vobis concedere et que sic fieri, innovari et reformari contingeret, observari mandare, aliasque in premissis vobis et dicte ecclesie oportune providere de benignitate apostolica dignaremur. Nos itaque, qui ecclesiarum quarumlibet, presertim cathedralium et personarum earumdem laudabili regimini et reformationi libenter consulimus, huiusmodi supplicacionibus inclinati, vobis, ut cum dicto episcopo omnia et singula statuta huiusmodi, etiam juramento et apostolica auctoritate confirmata, examinare, corrigere, mutare, reformare, et innovare ac totaliter cassare et alia personis, locis et temporibus predictis accomoda edere libere et licite possitis ac valeatis, licentiam et facultatem concedimus, eaque sic per vos innovata et reformata dicta auctoritate observari mandamus, absolventes singulos vestrum a prestito per vos iuramento de illis pro tempore observandis ad cuius observacionem volumus vos non teneri, non obstantibus permissis ac constitutiobus et (decretis) apostolicis ceterisque contrariis quibuscunque. Nulli ergo omnino hominum liceat hanc paginam nostre concessionis, mandati, absolutionis et (innovationis) infringere nec ei ausu temerario contraire. Si quis autem hoc attemptare presumpserit, indignationem omnipotentis dei et beatorum Petri et Pauli apostolorum eius se noverit incursurum. Datum Rome apud Anno ab incarnatione domini millesimo quadringentesimo octuagesimo septimo, septimo idus aprilis. Pontificatus nostri anno tertio'.

Je li je na temelju toga papinoga pisma sastavio kaptol novi sbornik ili nije, nezna se, no slutimo da nije, jer tomu jedno nenalazimo nikakovih viestih, a drugo, mislimo, da takov važan sbornik za cielu korporaciju, ako je i postojao, nebi se tako lasno izgubiti mogao.

1 Izvor na koži. Na svilenoj crveno žutoj vrpci visi bulla Innocenca VIII. In ark. kapt. fasc. 88 nr. 22.

I. 1420, 9 Augusti. Privilegiales a capitulo zagrabiensi oppido Toplica concessae.

Capitulum ecclesie zagrabiensis. Omnibus Christi fidelibus presentibus et futuris, presentium noticiam habituris salutem in omnium salvatore. Ad universorum notitiam harum serie volumus pervenire, quod nos opidum nostrum Tuplicha vocatum, circa aquas calidas naturales in provincia nostra Thoplicensi situm et habitum, multitudine populornm et civium decorare cupientes, universis et singulis populis et iobagionibus nostris inter in facie eiusdem residentibus, etiam in posterum de possessionibus forensium undecumque causa commoracionis ad id opidum venire volentibus, libere tamen condicionis hominibus, hanc specialis gracie prerogativam perpetuis temporibus duraturam duximus faciendam: quod ipsi amodo et in posterum in festo sancti Laurencii martiris singulis annis possunt et valeant villicum inter se eligere, qui unacum comite nostro, vel eius officialibus pro tempore constitutis omnes et singulas causas inter ipsos emergentes iusto iuris tramite discutere et examinare ac fine debito terminare valeat, ita tamen, quod due partes condempnacionum seu birsagiorum iudicialium exinde proveniencium ipsi comiti nostro provenire valeant, tercia parte dumtaxat earumdem eidem villico remanente. Annuimus eciam eisdem civibus nostris, ut ipsi pro toto censu annuo nobis debito, de quolibet fundo, seu una sessione integra, unum florenum aureum vel valorem ipsius, monete pro tempore currentis in duobus terminis, videlicet medietatem ipsius floreni in festo sancti Georgii et aliam medietatem in festo sancti Martini confessoris, nec non tria munera consveta, unum scilicet pro festo nativitatis domini, et aliud pro festo pasche, tercium vero pro predicto festo sancti Martini nobis vel nostro comiti dare et solvere teneantur. Ab omnibus autem aliis minutis serviciis, nec non daciis et collectis ac laboribus, preter decimas ac taxas quas pro necessitatibus ecclesie nostre super ipsam provinciam nostram plerumqne imponere nos cogit necessitas, nec non victualia, que eciam necessitatis tempore exigenda occurunt, ac reformationem domorum, curie, cellarii, vasorum et balnei pro communi utilitate fienda, ad que unacum aliis ipsius nostre provincie hominibus, more hucusque ohservato tenebuntur prorsus et per omnia liberi et exempti habeantur. Volumus eciam ut terras arabiles et prata ad sessiones pertinentes ab ipsis sessionibus mediante vendicione vel impignoratione, nisi aliqis ex ipsis huiusmodi terras et prata cum fundo et sessione vendere voluerit, non possit nec valeat ullomodo alienare. In cuius rei memoriam et perpetuam firmitatem presentes literas nostras concessimus privilegiales pendentis nostri sigilli autentici munimine roboratas. In vigilia festi beati Laurencii martiris, anno domini M. quadringentesimo vicesimo. Munus autem tercium sic ut prefertur in dicto testo pasche per eosdem nobis vel nostro comiti solvendum, ex certis causis eisdem remisimus et eciam remittimus generose. Datum ut supra.

II. Quaedam de venditione vini in oppido Toplica praescribuntur.

Nos capitulum ecclesie zagrabiensis. Notificamus tenore presencium quibus expedit universis, quod quamvis ex antiqua et a diu in nostra Thoplicensi provincia observata consvetudine, comites nostri sew conductores nostrorum proventuum eiusdem provincie ad vendenda vina, que ab hominibus ipsius nostre provincie et ab aliis forensibus in nostro territorio ibidem vineas habentibus, ex decimis et terragio infra anni circulum seu dies duorum mensium, sint habere soliti, infra quorum mensium sew dierum spacium nullus nostrorum predialium, civium et iobagionum ac alterius status hominum in dicta nostra provincia Thoplicensi vina sua vendere seu ad thabernandum propinare presummerent; tamen quia inter ipsos nostros comites et conductores nostrorum proventuum, hominesque dicte nostre provincie super inchonacione et incepcione dierum huiusmodi mensium, aliis asserentibus, a novilunio sew incensione lune, aliis a kalendis sew inicio kalendarum incepcionem seu inchonacionem ipsorum dierum fieri debere, presertim a tempore quando in oppido nostro thoplicensi, in duobus festis sancti Benedicti abbatis uno de mense Marcii, alio vero de mense Julii occurrentibus singulis annis foret annuale sew nundine celebrari ceperunt, satis gravis questio ac litis materia sepius mota fuerit coram nobis. Nos volentes huiusmodi liti finem imponere nostroque et ipsorum hominum dicte nostre provincie quieti consuleri, occasionemque et causam ex quibus ipse lites oriri videntur penitus removere ad supplicacionem instantem eorumdem nostrorum predialium, civium et iobagionum nobis humiliter porrectam, voluntate unanimi et communi decreto statuimus, perpetuaque stabilitate servandum pronunciamus, ut amodo (in posterum) singulis futuris temporibus ipsi nostri comites sev conductores nostrorum proventuum, (d)ies mensium predictorum pro ipsis vinis vendendis non a novilunio seu incensione lunari, sed a principio kalendarum dictorum duorum mensium videlicet Marcii et Julii prout ipsarum kalendarum principium in kalendariis notatur . . . . libris absque omni citacionis controversia incipere debeant et inchoare principio usque in finem videlicet triginta uno diebus inclusive censando in suis thabernis solum ipsa vina nostra vendantur et ad thabernam propinentur, hoc solum excepto, quod ex speciali gracia pro bono communi et utilitate hominum dicte nostre provincie thoplicensis addicimus et concedentes annuimus, quod in predicto mense Julii, videlicet tempore huiusmodi fori annualis et nundinarum prefati nostri prediales, cives et iobagiones tribus diebus, videlicet festum ipsum sancti Benedicti immediate precedente et altero in ipso festo, tercio vero similiter ipsum festum immediate sequenti, non obstante contradiccione nostrorum comitum seu hominum ipsorum, vina (sua) publice vendere et ad thabernam libere propinare valeant atque possint . . . et simili decreto statuimus ut racione dictorum trium dierum prefatus comes noster

rum