MONUMENTA HISTORICA

SLAVORUM MERIDIONALIUM.

POVJESTNI SPOMENICI

JUŽNIH SLAVENAH.

IZDAJE

IVAN KUKULJEVIĆ SAKCINSKI.

KNJIGA II.

DIPLOMATIČKI ZBORNIK

KRALJEVINE HRVATSKE S DALMACIJOM I SLAVONIJOM.

OD GOD. 503.-1102.

(CODEX DIPLOMATICUS REGNI CROATIAE DALMATIAE ET SLAVONIAE).

AB ANNO 503. USQUE AD ANNUM 1102.

U ZAGREBU 1874.

TISKOM DRAGUTINA ALBRECHTA.

CODEX DIPLOMATICUS

REGNI CROATIAE, DALMATIAE ET SLAVONIAE.

DIPLOMATIČKI ZBORNIK

KRALJEVINE HRVATSKE S DALMACIJOM I SLAVONIJOM.

IZDAJE

IVAN KUKULJEVIĆ SAKCINSKI.

DIO I.

OD GODINE 503-1102.

(TROŠKOM DRUŽTVA ZA JUGOSLAVENSKU POVJEST I STARINE).

U ZAGREBU 1874.

TISKOM DRAGUTINA ALBRECHTA.

Ima

Predgovor.

ma tomu više od dvadeset i šest godinah, što je 13. člankom hrvatskoga sabora godine 1847. zapao mene častni nalog, da za moći razjasniti tamnu prošlost naroda hrvatskoga, sabiram izprave i listine protežuće se ua povjest kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije.

Od onoga vremena sve do danas ulagao sam sav svoj trud, da odgovorim što savršenije višepomenutoj zadaći. U ovu svrhu razgledah i proučil sve skoro znamenitije pismohrane hrvatske, navratih se dvaputa u Dalmaciju, tri do četiri puta u Mletke, proputovah sve znamenitije gradove taljanske, i navratih se više puta u štajerski Gradac, Beč i Buda-Peštu, tražeći posvuda naše povjestne spomenike.

Prilikom ovih mojih književnih iztraživanjah, sabrao sam stranom u originalu, stranom pako prepisao što iz maticah, što iz starih prepisah. zbornikah i riedkih tiskanih dielah, više tisućah listinah, priredivši ih za diplomatički zbornik.

Najveću pomnju obratio sam ipak svakom zgodom na listine starije od XIII. vieka, bud što su veoma riedke, ili što je povjest naroda hrvatskoga, za vrieme samostalne narodne vladavine, i za vrieme prvoga stoleća našega saveza s Ugarskom, najmanje razjašnjena.

Na koliko mi trud moj podje za rukom, neka svjedoči ova prva knjiga zbornika, u kojoj su sabrane izprave i listine počamši od g. 503 do g. 1102, kao one godine, kad je kraljevina hrvatska stupila u savez s kraljevinom Ugarskom.

Gradju za ovu prvu knjigu izvadih iz devetnaest arkivah i knjižnicah' po imenu u Zadru: iz gubernijalnoga, i kaludjericah sv. Marije arkiva, U Splietu: iz biskupskoga i kaptolskoga arkiva. U Dubrovniku: iz okružnoga arkiva i knjižnicah oo. sv. Franje i J. A. Kaznačića. U Rabu: iz gradskog i kaptolskog arkiva i knjižnice popa Gurata. U Mletcih: iz arkiva republ. mletačke i knjižnice sv. Marka. U Rimu: iz vatikanskoga arkiva i knjižnicah vatikanske, barberinske, i kors nianske U Beču: iz c. kr. dvorskog arkiva. U Zagrebu: iz zemaljskoga arkiva i moje vlastite zbirke. Od tiskanih dielah upotriebio sam ponajviše Mansia: Collectio con

ciliorum; Farlatia: Illyricum sacrum; Lucia: De Croatia et Dalmatia Hist. Kleinmayera Juvavia i t. d.

Od svih ovih vrelah dadoše mi pogledom na izvorne listine najobilniju gradju gubernijalni, te zatiem kaludjericah sv. Marije arkivi u Zadru. U ovih arkivih prepisao sam sve izvornike ili matice sa starinskimi prepisi listinah do XIII. vieka, jur godine 1854. i 1856 desivši se tada u Dalmaciji. Ali stranom nepouzdajući se posve u tadašnje moje prepise, stranom sluteći, da bi se u njih još koješta naći moglo, što je u tadašnjih veoma loših političkih okolnostih meni izbjeglo, zamolio sam družtvo za jugoslavensku povjest i starine, čijim troškom ovo djelo izlazi, da pošalju kojega vještaka u Dalmaciju, da ovaj još jedanput razvidi arkive zadarske i splietske, te da sve izprave i listine prepiše, koje sižu do XIII. vieka. Izbor družtva pao je na zaslužnoga povjestnika Ivana Tkalčića, koj poznatom svojom revnošću, za vrieme od mjesec danah, prepisa iz nova ne samo po meni jur prepisane listine, već mu sreća posluži, da je u gubernijalnom arkivu našao i znameniti stari zbornik listinah benediktinskoga samostana sv. Ivana u Belgradu, iz kojega su, žalibože veoma oskudno i pogriešno, priobćili njeke izprave Lucić i Farlati. Zbornik ovaj, poznat pod imenom Polichorion, pisan je u XIV. vieku na velikoj četvrtini sa 71 stranah, a ima sljedeći naslov:

„Incipit libellus Policorion, qui topicus vocatur, est enim de diversis locis et multarum villarum territoriis, ortographice conpositus, monasterii s. Johannis apostoli et evangeliste, nunc a multis annis, citra a quibus non constat memoria, ad presens in contrarium deuoluti et translati, legitimis documentis et instrumentis et scripturis autenticis visis et habitis, diligenter perscrutatis et inventis, ad iurisditionem conventus et monasterii sanctorum Cosme et Damiani pertinentium."

Istomu gospodinu Tkalčiću podje za rukom i u arkivu samostana kaludjericah sv. Marije u Zadru naći stari zbornik listinah ovoga samostana, pisan na koži, koj meni poznat nebijaše, pošto mi prilikom tamošnjega iztraživanja samo dva novija loša prepisa istoga zbornika na porabu dadoše. Ovaj stari zbornik, pisan je, kako g. Tkalčić misli, prije godine 1107. jer su kasnije listine sve do g. 1167. drugom rukom pisane i po Ivanu tadašnjem obćinskom tajniku i poddjakonu crkve sv. Stošije podpisane. Sav zbornik ima samo 36 listovah, ali je od velike važnosti radi svoje starine, i radi pravilnosti prepisah. Jedan izmedju novijih prepisah rečenoga zbornika, iz kojega g. 1854 ja prepisivah, ima sljedeću bilježku: „Omnia hucusque scripta ex quodam libello in carta membrana, antiquo caractere scripto, ego Dominicus Bersich exemplavi, anno 1755." Iz česa se vidi, da je Bersić ovaj zbornik prepisao iz višespomenutoga staroga zbornika XI. i XII, vieka.