perchè più volte s' erano abbrugiate. La strada de Christiani sarà più lunga della riva di Rovigno, si camina sempre al coperto, le botteghe de ambidue parti. Rissolsero quelli Signori, che partissimo per Crescevo, ma di notte, perchè si doveria cavalcare per gran parte della città. Partissimo dunque bonora sera, che li Turchi erano nella Moschea: hebbi massime di vedere la contrada della Moschea senza rimorso, e se bene era de prima sera, veggevo molto bene, passassimo per la Moschea. Viddi di belle case con le sue vedriate, cosa che non si vede pel la strada romana d' Ancona per Roma, ne meno per la Fiorenza, et altre città della Lombardia e Romagna. Cavalcassimo tutta la notte con splendore di luna. Giungessimo poco innanzi il pranzo al Convento, passassimo per Crescevo, che è un borghetto con case d'ambidue parti, innanzi al quale v'è una bella piazza con un albero di smisurata grandezza: quivi era Guardiano Pre. Pietro Lipanovich, quale feci succedere Custode... .. Da Crescevo andassimo a Fojniza li 11. Giugno, Convento principale della Provincia, questo fù l' ultimo visitato.1 1 Iz Fojnice Ot. Paval ode uprav u Ramu, kamo bijaše pozvao Otce na državni sbor za dan svet. Petra; ali rad nuždnih uzroka, budući se jur skupili svi Otci, isti sbor ovrši na sv. Ivana, na komu bijaše obćim i jednoglasnim zadovoljstvom odabran za državnika Ot. Martin iz Rame. Izravna prepirke i povrati mir medju redovnike i biskupe, a on preko Zadvarja i Omiša povrati se u svoju postojbinu. Prilozi za literaturu hrvatskih glagolskih spomenika. Predano u sjednici filologičko-historičkoga razreda jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti dne 21. prosinca 1889. PRIOPĆUJE IVAN MILČETIO. PRVI PRILOG. Dok se u Zagrebu i u Biogradu mnogo privrijedilo i još se mnogo privređuje povijesti naše kńiževnosti izdavanem, opisivanem i objašňavanem srpskih rukopisnih starina, te je i jugoslavenska akademija, osobito trudom V. Jagića i S. Novakovića, iznijela na svijet u svojim „Starinama" velik broj takih priloga: oko hrvatskih se glagolskih spomenika poslije smrti Ivana Brčića i poslije odlaska Jagićeva iz Hrvatske malo tko stara. Ja ću, osjećajući prazninu u toj grani naše nauke, kušati prema svojim slabim silama iznositi na javu plodove svoga nastojaña. Meni je, rođenu u rasadniku hrvatskih glagolskih rukopisa, gdje se glagolica spasla u crkvi sve do dana današnega, a u javnom životu do prvih desetina ovoga vijeka, dobro poznato glagolsko pismo iz djetiństva, pa sam već, bivši gimnazijski učenik, rad sabirao glagolske rukopise i knige. Tako sam stekao neku vještinu u čitańu i razumijevańu glagolskih spomenika, a kako mi je nekako žao, da ostaju zaboravļeni, odlučih, da ih, koliko umijem, proučim, pa da svoja izučavana izdadem na svijet. Ja ću se iznajprije pozabaviti oko djelâ, što se nalaze u mojoj zbirci ili u mom zavičaju: pored tačna opisa, izložìću jezične osebine, a znatnije ću tekstove prirediti za tisak. U ovome prvom prilogu baviću se oko jednog većeg rukopisnog zbornika, a onda ću opisati dvije nepoznate tiskane glagolske knige, koje stoje s nime u nekoj svezi. I. Ivančićev zbornik. A. Sadržaj. Ovaj je zbornik religiozno-moralne sadržine, a zovem ga Ivančićevim, jer ga je našao i prvi u javnosti spomenuo učeni i rodoJubni otac Stjepan Ivančić, sada definitor frańevaca u Rimu. Djelo je dobro vezano u drvene korice, obložene kožom, koje se zakapčahu, nego je jedna kopča ispala. Za prednim koricama ima list (pergamenat), koji vrši službu našeg običajnog bijelog lista iza naslova knige. Ovaj je list, potječući od osobita rukopisa, krú, jer bješe izrezan, da bude istog oblika sa cijelom knigom. Ovaj list su ponešto oštetili molci, a prva je negova stranica izlizana i oštećena vlagom, te se ni jedna vrsta ne može potpunce pročitati. Druga je stranica (ima dva stupca) čitlivija, nego je lijevi stupac nepotpun, jer je baš ovaj kraj lista odrezan. Rukopis, kome pripadaše ovaj list, ne bješe ipak_mnogo širi (oko dva centimetra) od listova Ivančićeva zbornika. Ispisujem ovdje, razriješivši kratice, ćirilskim slovima odlomak sa druge stranice, koji se dade pročitati: Архиерѣи же1 и старѣишини људьские наустише народь да испросет вараву, исуса же да погубеть. Отвешта имь пилать: кого хоштете от обѣю, отпушту вамь. Они же рѣше: вараву. Глагола имь пилать: что створу од исуса, нарицаемаго Христа? И рѣше вси, да распеть будеть. Глагола имь: что злѣ створи? Они же излиха вапиѣху глаголуште: пропни, пропни! Karakter pisma pokazuje vjerno fotografski snimak A. Slova su veća nego u Ivančićevu zborniku; oblik je nekima osobit, n. р.: c, h i p. Poznija je ruka, što pokazuje i drugo crnilo, ispravila neka slova, a od te ruke potječu i neka slova povrh vrste (znakovi?). Ovdje vlada više scriptura continua; dok se u Ivančićevu zborniku riječi češće odvajaju. Da kažemo sada, šta sve sadrži Ivančićev zbornik. a) Prvi spis nosi napis pisan crvenilom: Здѣ почене седамь смртнихь грѣховь, а smrtni se grijesi ovako dijele: Пр’ва глава от звирете пакленога ’егрѣхь от супер’бие или от охолие; друга е завидошть; трета е гнѣвь али ср’да; четврта е праздань али лѣность от добра дѣла; пета е лакоми или хл'пость; шеста 'е блюдство или любодѣѣние; сед’ма 'е гр’ло“. Od ovih smrtnih grijeha ishode:, вси закони от грѣховь и от чуди и всаки от сихь 7мих с'м'р'тнихь грѣховь дѣли се на много расохь“ (2а). O oholosti se kaže: „супер’биѣ чини толико расохь, да едва 'е море чловѣкь сач'тати а свака расоха ЧИНИ о себи много кить" (3b). Rasohe oholosti jesu ove: кривости и невѣр'ства, от ринганиѣ (dole: риниганиѣ) или отмета, от понижениѣ бога, от понесениѣ од потипан'ѣ, од 1 Interpunkcije su moje; tako i velika slova na početku izreke. от |