PREDGOVOR.

a načelnikovanja Dra. Josipa Hofmana, gradsko je zastupstvo, na predlog gradskoga senatora g. Gjure Deželića, zaključilo u sjednici od 6. travnja 1883, da se sakupe i tiskom objelodane sredovječni povjestni spomenici slob. kralj. glavnoga grada Zagreba.

Taj je dičan posao povjerilo meni, a ja ga rado prihvatih, pa evo sada ovim trećim svezkom i dovrših jedan i to znatniji dio rečenih spomenika, naime: listine.

U doba, za koje govore pribrani ovi spomenici, bio je grad Zagreb podieljen u dvie slobodne oblasti, u Gradsku (civitas montis Grecensis) i u biskupsko-kaptolsku; ali ja sam, sabirući po naših arhivih ovu povjestnu sredovječnu gradju, imao pred očima današnji Zagreb, kako je spojen u jednu cjelinu, a to s toga, što su ove dvie oblasti, ako i jedna od druge neovisna, ipak u neprestanom dodiru bile tako, da bi prošlost zagrebačkoga Gradca bez poznavanja prošlosti njegova susjeda, kaptola zagrebačkoga, vrlo manjkavom bila.

Ima li u ovih spomenicih takovih, koji su izazivom bilo jedne bilo druge oblasti krvju omrljani, ja sam ih objelodanio zato, da se ne ogriešim o onoj zasadi: »Historia est testis temporum . . . . nuntia vetustatis<<; ni o onoj opomeni: »Pulcherrimo nexu decurrit historia, si, quae integra fide coepta fuit, domestici sanguinis amore aut verecundia, non vitietur. «

Gradsko je poglavarstvo i zastupstvo izdavši ovu seriju sredovječnih povjestnih spomenika slob. kr. glavnoga grada Zagreba pomnožalo hrvatsku knjigu, a iztraživaocem domaće naše povjesti pristupnimi učinilo nepoznata do sada historijska vrela; dà što više, ono je spasilo od propasti znatan dio spomenika, od kojih su neki tako trošni i jedva čitljivi, da će ih za kratko vrieme i sasvim nestati.

Napokon mi je primjetiti, da sam kod izdavanja upotriebio najveću točnost, jer tiskarski slog vaviek izpravljah uz izvornik, a ako mi se podkrala pogrješka, tako je ne znatna i malena, da ne može ništa smetati.

U Zagrebu na Ilijin dan. 1896.

Ivan Tkalčić,