ecclesie nostre ad exhibendum in lite, quam habebamus in curia domini nostri Ludovici regis Hungarie cum civibus grechensibus super possessionibus Craleuch et Zuibla, fuit combustum in domo domini Thathamerii prepositi albensis cum pluribus aliis privilegiis ecclesie nostre." Sreća da nam se taj magnum privilegium Andree regis" sačuvao u priepisih pape Grgura IX i kaptola stolnobiogradskoga (vidi listine: XXXII. XXXIII. XLIX. L.), za ostale pako izgorjele povelje tim većma žalimo, jer nam manjkaju od njih i ista regesta.

I domaće svadje medju kaptolom zagrebačkim i gradjani na Greču, koje se već za Andrije III uvriežile, a često dale povod medjusobnim krvnim borbam, bijahu i za arkiv kaptolski vrlo ubitačne. Tako g. 1396 dne 16 prosinca na znak zvona provališe oružanom rukom gradjani s Greča na trg kaptolski, probiše u kuće kanoničke, i dočepavši se papinskih bullah iztrgoše im pečate, poplesaše ih nogama i sažegoše ih s mnogimi inimi pismi i knjigami osobite vriednosti. „Non fuerunt veriti, jadikuje biskup zagrebački Ivan III. manus sacrilegas in litteras papales injicere, et de eisdem detractis bullis ipsas litteras pedibus conculcare et insuper igne concremare; eodem modo de processibus quibuscumque per eosdem repertis agentes. Libros eciam ecclesiasticos diversos, qui apud ipsos fratres nostros pretextu studii fuissent, et libros tam missalium quam breviariorum et aliorum magni valoris in predam et rapinam committendo rapuerunt et secum asportaverunt."

Toliko nam je poznato o tužnoj sudbini arkiva kaptolskoga, koju je dielio ujedno i arkiv biskupski.

Spomenuh jurve da se u najstarije doba nalazio arkiv in sacrario. interiori, listine pako bile su u škrinjicah (in ladullis sive cistis), koje bijahu s vana označene alphabetom s toga, da se laglje pisma pronadju. Takovih škrinjicah bilo je koncem XV vieka samo 13 t. j. od A do N. kako svjedoči onodobni a žalibože i najstariji kaptolski regestar. Regestar taj niti je alphabetičan niti kronologičan, već označiv koj posjed ili pravo kaptolskoupućuje nas pod kojim da slovom potražimo u škrinjicah listine odnoseće se na nj. Pošto tako učinjen registar slabo je odgovarao svojoj svrsi, bijaše od potriebe, da se učini nov i bolji. Koncem XVIII vieka nepoznata nam marljiva ruka, sastavila je novi regestar, i to alphabetičan, označila listinu onim slovom kako je to zahtjevala osoba, posjed, pravo il stvar, koja se u listini najviše iztiče; a pošto bi takov registar zahtjevao podpun alphabet, s toga i broj se škrinjicah prema broju alphabeta pomnožao.

Javnoga pako arkiva nejmamo regestah iz starije dobe, istom koncem prošloga stoljeća učinjena su nova, i to pošto bi člankom 11 g. 1765 registriranje listinah strogo naloženo bilo: „ut loca credibilia ad exactam

literarium instrumentorum, in archivo suo existentium, regestrationem adstringantur.

Na temelju toga članka, dà i na naročitu zapovjed carice Marije Therezije pregledao je Nikola Škrlec g. 1768 kaptolski arkiv i odredio ne samo da se čim prije izvede točno regestriranje listinah, već da se uklone i škrinjice jer pospješuju trulost.

Registriranje listinah javnoga arkiva kao stvar prešna preduzeto je odmah, i tako eto danas posjedujemo 15 debelih knjigah regestal toli pojedinih listinah koli i zapisnikah, kojih takodjer broji javni arkiv 36 knjigah, od kojih najstarija počima godinom 1559.

Žužić,

Privatnoga pako arkiva započeo je registraturu Ladislav njekadanji profesor povjesti na zagrebačkoj gimnaziji, a notar kaptolski. Velikim trudom, taj veoma zaslužni muž sabrao je i razredio listine, zabaciv alphabetičnu oznaku, stavio listine u fascicule označiv ih brojevi, i k tomu stvorio nov alphabetični registar, kojim se služimo i danas, nu od prieke je nužde da se taj regestar popuni a uz njega sastavi novi i to po chronologiji.

Taj svoj rad svršio je Žužić u proljeću g. 1823.

Arkiv se kaptolski nenalazi sada već in sacrario interiori, već nad sakristanom i to na zračnu i suhu mjestu, pod debelim svodom, dieli se pako, u arkiv privatni, ili kako ga Žužić ozvao „Acta capituli antiqua" i obuhita listine od najstarije dobe do g. 1700. U istom je mjestu i javni arkiv, tuj se nalazi 36 knjigah zapisnikah loci credibilis, zatim mnogobrojne obiteljske listine i izprave ponamješćene u fascicule slovi označene, napokon na acta saeculi XVIII, takodjer u fasciculih.

Uredjenje biskupskoga arkiva pospješio je vrli biskup Maksimilijan Vrhovac, a izveo ga g. 1815 Martin Kovačić senkvinčki, sastavivši ujedno nova kronologična i podosta obširna regesta.

Biskupski se arkiv nalazi u nadbiskupskom gradu.

Pridodat mi treba, da je kanonik Marcelović († 1751) sastavio kronologični regestar i biskupskoga i kaptolskoga arkiva. Taj se regestar čuva u nadbiskupskoj knjižnici kol. XXXVII. ser. 3.

Krom izvornih listinah kaptolskoga i biskupskoga arkiva priobćih u ovoj sbirci i one, koje se nalaze u istih arkivih, nu u tako narečenih „montaneih“ t. j. sbirkah priepisah, kakove su u to doba činili, da ako bi kojom nesgodom propale listine, da se bar sačuvaju njihovi vjerodostojni priepisi. Takov montaneum, jest znamenito djelo sastavljeno (1334) trudom Ivana arcidjakona goričkoga poznato domaćemu obćinstvu pod imenom : Sbornik pravah i povlasticah kaptola zagrebačkoga ili kako ga njeki u kratko zovu „liber acclavatus." Sbornik taj pisan na kvieru, dieli se u četiri odsjeka, od kojih sadržaje:

a) Jura, redditus et proventus et statuta nostre communitatis, ac officia et redditus iudicum et aliorum subditorum nostrorum, ili prava, dohodke i običaji cieloga kaptola kao tiela. službe i dužnosti sudacah i podložnikah kaptolskih, taj diel ima 61 glavu a 31 list.

b) Jura, redditus et proventus singulorum ex nobis, t. j. prava i dohodke pojedinih kanonikah, ima 13 glavah, a 6 listah.

c) Officia et redditus ac proventus, dignitates et personatus obtinencium in nostra ecclesia, t. j. prava i dohodke kaptolskih dostojanstvenikah : predstavnika naime zagrebačkoga, štioca, pojca, predstavnika čazmanskoga, svih arcidjakonah (izbrajajuć crkve pojedinih arcidjakonatah), i čuvara stolne crkve, ima 17 glavah, a 16 listah, napokon.

d) Tenores privilegiorum super iuribus et libertatibus nostre ecclesie et nostris confectorum, t. j. navodi listine i povelje papah, kraljevah, banovah i velikašah hrvatskih, koji su kaptol zagrebački nadarili pravî, posjedî, sloboštinami itd. lista ima 32. Ali pošto na posliednjem listu toga četvrtoga odsjeka upisana listina nedovršuje se, dolazi bo samo: fecimus consignari. Datum . . . te godina i dan koj bi se imao označit, morao bi doć na novi list, a tomu traga nejma, to taj četvrti odsjek kao da nije podpun, jer odmah sljede 22 lista na papiru uvezana.

Poslje ovih dolaze opet četiri lista na kvieru a prvi počima: Dei nomine invocato ad laudem eius et domini nostri Jesu Christi matrisque ipsius virginis gloriose et tocius celestis curie. Quedam utilia et memorie digna pro statu capituli zagrabiensis ecclesie tam in registrandis iuribus, reditibus et proventibus ipsius capituli ac eciam aliis incidenter in statutis editis ab olim in sensu ut plurimum et nunc ad litteram per ordinem subsequenter, que quicunque de corpore ipsius capituli voluerit cum effectu memoriter retinere, suoque loco et tempore ordinate patefacere invenietur inter eos quos regit racio concordie, seminacio et status ipsius ecclesie pro suo modulo fidellissimus conservator. Scripta autem et collecta sunt in unum que cernuntur anno dominice incarnacionis millesimo CCCXXXIV. et puplicata in vigilia b. Laurencii martiris eodem anno.

Doznajemo indi, da je taj sbornik proglašen 9 kolovoza 1334. i tako postao zakonikom kaptola zagrebačkoga.

Neposredno za tom bilježkom sliedi uvod historički, u kom se spominje, da je Ladislav utemeljio i dotirao episkopat zagrebački, prosboriv tako pisac o Ladislavu snuje u kratko poviest ugarskih vojvodah i kraljevah u Panoniji od Arpada do rečenoga Ladislava i nastavlja ju o kraljevih ugarsko-hrvatskih do Ljudevita I i njegova sina Stjepana, vojvode hrvatskoga ,qui nunc in suo ducatu existit scilicet anno domini MCCCLIV. To indi taj uvod historički bio je pisan g. 1354. Za ugarskimi kraljevi, dolazi red

biskupah zagrebačkih počam od Duha do Nikole, koj posta biskupom zagrebačkim g. 1350 feria IV infra octavas epiphanie domini.1

U staro doba bijaše ta knjiga prikovana u arkivu t. j. in sacristia interiori sa dva lanca, i to do godine 1663. Ove bo godine, kako nam svjedoči njeka bilježka na koricah istoga sbornika: 1663, 4 februarii. Statuta de novo ligata et compacta per Joannem Mauorchich C. et succentorem E. Z. etc, antea canonicum et cantorem chasmensem, bijaše prevezana. Tom sgodom udjoše u taj kodex i oni listovi na papiru, valjda ih rečeni knjigoveža uvezao s toga, da se s vremenom ubilježi onamo koj noviji štatut.

Toliko o poznatom nam rádu Ivana arcidjakona goričkoga, a neće mnijem suvišno biti, ako i o samom Ivanu rečemo koju.

Gdje se naš Ivan rodio nije nam poznato, nu pošto mu sinovac Antun imao baštinske zemlje u Strugi, bismo uztvrdit mogli, da se rodio prieko Save blizu Zagreba, a jerbo ga već god. 1329 nalazimo upisana kao arcidjakona goričkoga i kancelara biskupa Ladislava: datum Zagrabie per manus discreti viri magistri Johannis archidiaconi de Guerche, cancellarii nostri, feria III post festum b. Margarethe virginis anno MCCCXX nono; to se svakako rodio za vlade Ladislava IV. O mladosti i naucih Ivanovih nije nam poznato ništa, po svoj prilici prve nauke svršio je u Zagrebu, gdje je kaptol odmah iza zaključka sabora lateranskoga (1179) osnovao njekakovo sjemenište, višje pako naobraženje pribavio si u kojem talijanskom gradu.

Ivan poznat nam je istom kao arcidjakon i to iz službah koje mu kaptol povjeravao, a naročito u parbi sa križari črnomaljskimi, koji su „tempore manifestarum guerrarum in regno Hungarie," osvojili metličku desetinu, koju je inače pobirao kaptol zagrebački, kao takodjer i sa krbavskim biskupom Radom, koj je osvojio kladušku i gradačku desetinu, gdje se naš Ivan odlikovao glede juridičkoga znanja, oštroumja i revnosti. Radi osobitih ovih svojstvah cienio ga na veliko kaptol, tako, da ga g. 1348 po smrti naime biskupa Jakoba izabrao za vikara in temporalibus et spiritualibus." Godine jošter 1354 nalazimo našega Ivana živa, nu kašnje gubi mu se trag.

Povod tomu sborniku, bijaše ili nesretan slučaj, sbivši se g. 1331 u Tatimirovoj kući, gdje su njeke kaptolske listine izgorjele, ili pako ona opasnost, koja je za biskupovanja Ladislavova prietila crkovnim imanjam, kada su (1326) velikaši, vlastela, plemići i gradjani osvojili, gradove, sela, kuće, zemlje itd. episkopata zagrebačkoga, što prisili i kaptol i biskupa Ladislava, na pisanje montaneah. Krčelić bo tvrdi (hist. eccl. zagrab. p. 125)

'Ovdje se valjda arcidjakon Ivan zapisao, jer feria IV infra octavas epiphanie domini nemože biti g. 1350, pošto te godine sama epiphania domini pada na feriu IV.

da: Johannes archidiaconus de Gverese consilio Ladislai (de Kobol episc. zagrab) scribere et notare annorum praecedentium facta incepit. Capitula quoque statuta sua et privilegia authore Ladislao collegerunt.

Osim kaptolskoga sbornika, pripisuje se našemu Ivanu drugo djelo, o kom se govori o odnošaju izmedju Ugarske i Hrvatske prije njihova sdruženja u zajedničkom vladaru, a osobito o borbi izmedju Vjenceslava, Otona i Karla za priestol ugarski i hrvatski po smrti Andrije III. Tim rukopisom služio se jošte Krčelić, nu sada mu žalibože nestao svaki trag.

Drugi montaneum suvremen Ivanu arcidjakonu goričkomu nalazi se u arkivu nadbiskupskom pod slovom A. Pisan je veoma ukusno na koži, u dva stupca, svaki po 43 redka, listovah ima 82, nu list 75 i 78 manjka, kao takodjer i poslje 82 lista jedan i više njih iztrgnuto je.

Na prvom stupcu prvoga lista glasi naslov: Incipiunt privilegia super libertatibus, iuribus et donacionibus ecclesie zagrabiensis. Buduć da je u tom montaneu najmladja listina, (na listu 20) datirana feria tercia, proxima post dominicam Letare, anno domini MCCCXLVIII; to nije pisan taj kodex prije 1 travnja 1348. Ako je istina što Krčelić tvrdi, to je i tomu kodexu arkiva nadbiskupskoga zasnovateljem bio isti biskup Ladislav. Ako je doduše zamislio Ladislav sastavit kakovu sbirku vjerodostojnih priepisah, to se ona za njegova biskupovanja ni počela nije, buduć da se već g. 1343 govori o njemu kao „olim zagrabiensi episcopo, nunc vero in archiepiscopum colocensem electo" (u istom kodexu, list 21). Ladislava nasljedio Jakob „de Placencia,“ koj umrie u Budimu na svetak bl. Galla opata (16 listopada) god. 1348. Od 1 travnja 1348, kad je datirana rečena najmladja listina, do 16 listop. i. g. šest je mjesecih, a pošto za spomenutom datiranom listinom sliede još 62 lista, nevjerojatno je, da je prepisač to veliko djelo svršio u pol godine, kraj tolikoga izbora i priepisivanja listinah. Za Jakobova nasljednika Dioniža, sina Lackova, koga je papa Klement prenesao sa stolice kninske na zagrebačku, nije takodjer pisan, pošto se on bavio ovdje samo mjesec danah i nješto više, te prenešen bio 1348 na koločku nadbiskupiju. Istom pod Nikolom izabranim prije biskupom njitranskim, a feria IV infra octavas epiphanie domini MCCCL, zagrebačkim, koj bijaše ujedno i kancelarom kralja Ljudevita I mogao je biti pisan, ovaj bo kao kancelar i svoje porabe radi trebao je takovu sbirku, a znao je i koliko vriedi.

Povod pako toj sbirci dalo je po svoj prilici ono vječno nasrtavanje na biskupske posjede, uzkraćivanje dužne desetine, i nastala odatle ivanička pobuna (1340), kao takodjer i pravde kaptola sa crnomaljskimi križari, i krbavskim biskupom Radom, koje se ni god. 1350 svršile nisu. Kodex taj počima poznatom nam listinom Grgura IX pape od g. 1227, kojom potvrdjuje episkopatu zagrebačkomu sva prava i posjede dane od