Imágenes de páginas
PDF
EPUB

MONUMENTA

HISTORICA

EPISCOPATUS ZAGRABIENSIS

SAEC. XII. & XIII.

XII.

EDIDIT

JOANNES BAPT. TKALČIĆ.

VOLUMEN PRIMUM.

ZAGRABIAE 1873.

VELOCIBUS TYPIS CAROLI ALBRECHT.

[merged small][merged small][merged small][merged small][ocr errors][merged small][merged small][merged small][merged small][merged small]

Štainparija Dragutina Albrechta.

PREDGOVOR.

Za domaće narodne vlade vrlo se malo znade o onom dielu kraljevine hrvatske, koj se prostirao medju Dravom i Gvozdom, koncem istom XI vieka, ili utemeljenjem zagrebačke biskupije i istoimenoga kaptola, zarudi nova zora tamnomu ovomu priedielu, te nastà nov bujniji život, o kom nam eto pripovjedaju na vidik iznešeni spomenici.

Nije ni čudo da se najviše tih spomenikah sačuvalo u biskupskom i kaptolskom arkivu, biskup bo u ono doba kao prvi dostojanstvenik u zemlji uplivao je na narod, na njegove običaje i rukovodio ga, kapitula pako, ili sborovi kanonički, radi svoje naobraženosti i značajnosti, od prastarih su vremenah smatrana bila kao najsigurnija mjesta „locus credibilis“, kojim su pradjedi naši povjeravali pisma i izprave na pohranu. 1

O kaptolskom daklje i biskupskom arkivu , o tom obilnom vrielu za hrvatsku poviest, valja mi progovorit.

Kaptolski se arkiv dieli u dvoje: na privatni, u kom se čuvaju listine tičuće se kaptola samoga i na javni ili „loci credibilis,“ gdje su pohranjene izprave hrvatskih obiteljah. Listine i privatnoga i javnoga

'Prva do sada poznata nam listina koju je izdao kaptol zagrebački kao locus credibilis, datirana je god. 1228, akoprem već početkom XIII vieka prisustvovao je on kao takov razvodu medjah. Takove vjerodostojne izprave providjevao je kaptol svojim pečatom, nu žalibože da od prapečata kaptolskoga nije se sačuvao niti jedan otisak. Karlo Peterffy u svojoj knjizi „sacra concilia regni Hungariae“ predočuje nam kaptolski pečat s listine od g, 1297, koj, grubo inače izvajan, predstavlja b. d. Mariju sjedeću i držeću na svojem krilu stojeća Isusa, koj rukama prima crkvu sa dva zvonika, koju mu pruža klečeći kralj. Kap.olski pečat čuvao je kanonik štioc i to sve do Gogana (1296), ovoga pako, pošto bi bez znanja i dozvolje kaptolske izdavao listine, skinuo je biskup Mihalj s časti, i odredio, da u buduće čuva kaptolski pečat onaj svjestniji kanonik, koga sam kaptol izabere. Ovu odluku biskupa Mihalja promjeni njegov nasljednik Augustin Kažotić, koj odredi da kaptolski pečat čuva sedam umnijih i starijih kanonikah, koji polomiv pečate na škatulji, u kojoj se čuvao kaptolski pečat, izvadili bi ga, pečatili njim, spremili ga opet u škatulju i svojimi ju pečati nadpečatili.

Pečat ovaj pošto bijaše grubo izvajan mogoše lasno potvorit, to po nalogu Kažotićevom, nabavio si kaptol nov pečat, koj bijaše autenticiran 7 srpnja g. 1323. Ovim pečatom služio se kaptol do g. 1371, kada mu Ljudevit I kralj ugarski i hrvatski, jer

la

arkiva čuvale se u staro doba u škrinjah in sacrario interiori,“ a čuvarom im bio kanonik-čuvar, o njem bo govori sbornik kaptolski (p. IV. c. 36.) od g. 1334: ,,Hic (custos) debet esse providus, cautus et discretus in custodiendo thesauro ecclesie et utiliter conservando, in nostro sigillo exponendo et reponendo, ac in litteris manutenendis quibuscumque sue custodie traditis.1

Uz svu pomnju kaptola zagrebačkoga nije mu se arkiv sačuvao do nas neoštećen, nješto propade s neuklonivih uzrokah, nješto s nehajstva, grabeža il varvarstva. Kako nas izvješćuje Ivan arcidjakon gorički (1334), kaptolski je arkiv za borbe Hrvatah proti Tatarom (1242), prenešen bio na otok Rab, pa se tako mnogo listinah izgubilo: „sed processu temporum advenientibus Tartaris et totum regnum Hungarie ac eius decorem flebiliter devastantibus, tempore domini Bele regis quarti, filii Andree regis, patris beate Elyzabeth, privilegia ipsius ecclesie, metu ipsorum Tartarorum, fuerunt asportata pro conservacione in insulam marinam Arbum vocatam, nec exinde potuerant omnia rehaberi, et quomodo hoc 'acciderit ignoratur, ex quo nullus iam vivit, qui facti seriem posset scire, et sic creditur, quod propter hoc non in paucis suis iuribus damnificata fuerit ecclesia supradicta.“

Ni sto godinah nije proteklo izza toga, pa eto opet nove nesreće za arkiv kaptolski. Za vlade bo Ljudevita I, nosio je zagrebački kanonik arcidjakon Dimitar njeke povelje na dvor kraljevski, (pravdao se bo kaptol sa zagrebčani radi posjeda Kraljevca i Sviblja), pa su te njekim slučajem izgorjele u kući stolnobiogradskoga prepošta Tatomira. „Sciendum autem est, pripovjeda arcidjakon Ivan, quod magnum privilegium domini Andree regis .. fuit portatum in Wyssegrad per dominum Demetrium archidiaconum

su i taj pečat mnogi krivotvorili, dade novi „pro conservandis nostris et regnicolarum nostrorum iuribus eidem zagrabiensi ecclesie et capitulo .... sigillum novum oblongum, in quo imago virginis gloriose cum dyademate, Alium in brachio gestantis, cui idem sanctissimus rex Stephanus coronam in capite baiulans et ante eandem virginem gloriosam Alium baiulantem, flexis genibus provolutus effigiem templi materialis eidem offert adorando, sculpta expresse continetur, in circumferencia vero eiusdem sigilli novi manifeste id notatur seu declaratur : sigillum capituli ecclesie zagrabiensis, ipsorum sigillo antiquo previis racionibus per nos permutato duximus annuendo perpetuo concedendum ... Datum in Wyssegrad, in festo b. Martini confessoris, anno domini MCCCLXX primo.“

Tim se pečatom služio kaptol sve dotle, dok bijaše locus credibilis. I sada takodjer za svoju porabu služi se manjim sličnim pečatom.

"God 1364 nalaže biskup zagrebački S'jepan III kanoniku čuvaru: Tu vero custos ecclesie nostre predicte presentem constitucionem inter alia ecclesie nostre statuta compositam, studeas sub bona custodia conservare A g. 1659 zapovjeda biskup Petretić vlastoručnim pismom kanoniku čuvaru, da dobro čuva popis župah od g. 1501 „Inclusum regestum dominus custos conservet diligenter ...“

« AnteriorContinuar »